| |
" The earth is made of dirt and wood
And I'd be water if I could
Live in a dream
In your stream
Live in a dream "
Indjija. Blato. Ja sam iza zadnjeg levog tocka. Guram. Smejem se u sebi. Ona je izvezla kola iz blata. Packman i ja se ukrcavamo, bacam blatnjave patike u jarak. Skidam mokar shorc i ogrcem se peshkirom. Okrecem kljuch. Nista se ne deshava. Ponovo. Nista. Udaram glavom u volan. Makar truba radi, za razliku od akumulatora velicine dve milka chokolade. Proklinjem Japance. Udara nas pezho u zhelji da prodje. Cheshe se o nas i nekako prolazi. Packman po treci put(!) izlazi i sam gura kola teska tonu. Pokrece ih, ali ne dovoljno da se upale. Neznani junak mu pomaze. Jaris se upalio na gurku.
" Get into the car
We'll be the passenger
We'll ride through the city tonight
See the citys ripped insides
We'll see the bright and hollow sky
We'll see the stars that shine so bright
The sky was made for us tonight "
Pola cetiri ujutru. Beograd, negde iznad autokomande. Ne ide nam se kuci. Packman izlazi sam do pekare, komplet sa kaubojskim sheshirom i Indjijom na sebi. Grabim svoju priliku. Okrecem se ka njoj. Najdubljim mogucim glasom izgovaram: " Dusho...znaci nemas decka? " Smejemo se zajedno.
Klopamo pizze koje je Pack kupio. Ona slika telefonom mrlju blata na mojoj glavi. Ja uzvracam udarac fotkajuci njena musava usta. Vozim prvo Packmana kuci. Trtljam kako me je strah da vozim sa Miljakovca sam. Ona seda na Packovo mesto i stavlja svoja manikirana stopala na tablu. Trudim se da je ne gledam. Dolazimo i do njene ulice. Auto stoji, kao u ljusci, blato se vec skorilo. Ona me je poljubila...a ja sam ostao...izgubljen.
" Supercalifragilistic
Kiss me in the futuristic
Twisted but I must insist
It's time to get on top of this
It's right on time
It's right on time
It's right on time
It's right on time it's right on time it's right on time "
|
|